5. rujna            Posvećenje

Krist je posvetio sebe za mene

“Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom.” (Ivan 17,18.19)

Krist kaže da je posvetio sebe da bismo mi mogli biti posvećeni. On je uzeo našu narav i postao bezgrešni uzor čovjeku. On nije učinio nijednu pogrešku da bismo mi mogli postati pobjednici, ući u Njegovo kraljevstvo kao oni koji su nadvladali sebe. On se molio da budemo posvećeni istinom. Što je istina? On je objasnio: “Tvoja je riječ istina!” Njegovi učenici su trebali biti posvećeni poslušnošću istini. On sam kaže: “Ne molim samo za njih, nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me.” Ova molitva se odnosi na nas; mi smo povjerovali na temelju svjedočanstva Kristovih učenika. On se molio da Njegovi učenici budu jedno kao što je On jedno sa svojim Ocem; i da to jedinstvo vjernika bude svjedočanstvo svijetu da nas je On poslao i da se na nama vide dokazi Njegove milosti.

Mi trebamo biti dovedeni u svetu blizinu Otkupitelja svijeta. Trebamo postati jedno s Kristom kao što je On jedno sa svojim Ocem. Kakvu prekrasnu promjenu pripadnici Božjeg naroda doživljavaju ostvarujući jedinstvo s Božjim Sinom! Naš ukus, sklonosti, ambicije i strasti trebaju biti pokoreni, dovedeni u sklad s Kristovim umom i duhom. I to je upravo ono djelo koje je Gospodin spreman obaviti za one koji vjeruju u Njega. Naš život i ponašanje trebaju postati uzor svijetu. Kristov duh treba steći nadmoćni utjecaj u životu Njegovih sljedbenika, tako da oni govore i djeluju onako kao što je Isus govorio i djelovao. Krist kaže: “Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao.” ...

Kristova milost treba dovesti do prekrasne preobrazbe života i karaktera onih koji su je primili; i ako smo istinski Kristovi učenici, svijet će vidjeti da je božanska sila učinila nešto za nas jer ćemo biti u svijetu, ali nećemo biti od svijeta. (R&H, 2. srpnja 1889.)